Emigrirao je u Argentinu 1884. gdje se zaposlio u Središnjem policijskom uredu i ubrzo u La Plati postao voditelj Odjela za statistiku gdje je 1891. prvi na svijetu, na temelju promatranja i analize papilarnih linija, razvio vlastiti sustav klasifikacije otisaka prstiju nazvan iconofalangometria. Desetoprstni sustav identifikacije, nazvan argentinskim ili Vučetićevim sustavom, 1902. službeno je uveden u Argentini, a zatim i u drugim zemljama.
Metodu prepoznavanja otiskom prsta proučavali su Francis Galton (1822. – 1911.) u djelu Fingerprints iz 1892. i Edward Henry (1859. – 1931.) u djelu Klasifikacija i upotreba otisaka prstiju iz 1900. Nakon što je proučio Bertillonov postupak identifikacije koji se sastojao u klasifikaciji mjerenja kostura i drugih tjelesnih značajki, Galtonove eksperimente te više postojećih metoda za klasifikaciju otisaka prstiju i uočio brojne nedostatke, Vučetić je uspostavio vlastiti izvorni sustav i odmah ga primijenio u kriminalistici i krivičnom postupku.
Glavna su mu djela Opće upute u antropometrički sustav, 1895. (Instrucciones generales para el sistema antropomettrico) Usporedna daktiloskopija, 1904. (Dactiloscopia comparada) i Evolución de la dactiloscopia (Razvoj daktiloskopije, 1905.)
Vrijednost Vučetićeva sustava je u jednostavnosti i širokim mogućnostima praktične primjene. U La Plati je 1923. otvoren Policijski muzej koji nosi ime „Juan Vucetich“, a ime „Ivan Vučetić“ od 1977. nosi i Centar za forenzična ispitivanja, istaživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.