Kao i stotine tisuća drugih Hrvata u tome razdoblju, Ivan Vučetić zbog ekonomskih je razloga emigrirao iz domovine, s otoka Hvara u Južnu Ameriku. Te 1884. godine stigao je u Argentinu. Zaposlio se u Središnjem policijskom uredu i ubrzo u La Plati postao voditelj Odjela za statistiku gdje je 1891. godine prvi na svijetu, na temelju promatranja i analize papilarnih linija, razvio vlastiti sustav klasifikacije otisaka prstiju nazvan iconofalangometria. Desetoprstni sustav identifikacije, nazvan argentinskim ili Vučetićevim sustavom, je godine 1902. službeno uveden u Argentini, a potom i u drugim zemljama širom svijeta.
Metodu prepoznavanja otiskom prsta proučavali su Francis Galton (1822. – 1911.) u djelu Fingerprints iz 1892. godine i Edward Henry (1859. – 1931.) u djelu Klasifikacija i upotreba otisaka prstiju iz 1900. godine. Nakon što je proučio Bertillonov postupak identifikacije koji se sastojao u klasifikaciji mjerenja kostura i drugih tjelesnih značajki, Galtonove eksperimente te više postojećih metoda za klasifikaciju otisaka prstiju i uočio brojne nedostatke, Vučetić je uspostavio vlastiti izvorni sustav i odmah ga primijenio u kriminalistici i kaznenom postupku.
Vučetićeva najznačajnija djela su Opće upute u antropometrički sustav, iz 1895. godine, (Instrucciones generales para el sistema antropométrico), Usporedna daktiloskopija (Dactiloscopia comparada) iz 1904. godine te Evolución de la dactiloscopia (Razvoj daktiloskopije), djelo napisano 1905. godine.
Vrijednost Vučetićeva sustava je u jednostavnosti i širokim mogućnostima praktične primjene. U La Plati je 1923. godine otvoren Policijski muzej koji nosi ime „Juan Vucetich“, a ime „Ivan Vučetić“ od 1977. godine nosi i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu.